Značenje mehanizacije poljoprivrede:

Prema riječima G. D. Aggarwala, “mehanizacija na farmi je izraz koji se koristi u vrlo širokom” smislu. Ne uključuje samo korištenje strojeva, pokretnih ili nepokretnih, malih ili velikih, pokretanih na snagu i korištenih za operacije obrade tla, žetvu i mlaćenje, već također uključuje dizalice za navodnjavanje, kamione za prijevoz poljoprivrednih proizvoda, strojeve za preradu, uređaje za mljekarstvo za odvajanje vrhnja, izradu maslaca, prešanje ulja, pražnjenje pamuka, ljuštenje riže, pa čak i raznih električnih kućanskih uređaja poput radija, glačala, perilica rublja, usisavača i grijaćih ploča.”

Prema dr. Bhattacharjeeju, “mehanizacija poljoprivrede i poljoprivrednih procesa podrazumijeva primjenu snage stroja za rad na zemlji, koji obično izvode bikovi, konji i druge tegleće životinje ili ljudski rad.”

Prema dr. C. B. Memoria, “Ona (mehanizacija) se uglavnom sastoji u zamjeni, ili pomoći ili ukidanju i životinjskog i ljudskog rada u poljoprivredi mehaničkom snagom gdje god je to moguće.”

“Mehanizacija može biti djelomična ili potpuna. Djelomična je kada se samo dio poljoprivrednih radova obavlja strojno. Kada strojevi za opskrbu energijom potpuno odbace rad životinja ili ljudi, to se naziva potpunim.”

„Uopšteno govoreći, mehanizacija poljoprivrede ima dva oblika pokretnu mehanizaciju i stacionarnu mehanizaciju. Prvi pokušava zamijeniti životinjsku snagu na kojoj se poljoprivreda temeljila mnogo stoljeća; dok potonji ima za cilj smanjiti mukotrpnost određenih operacija koje se moraju obavljati ljudskim radom ili zajedničkim naporom ljudi i životinja.”

Prednosti mehanizacije poljoprivrede:

(1) Povećava proizvodnju:

Mehanizacijom se povećava brzina i brzina obavljanja poljoprivrednih radova. Prema D. R. Bomfordu, “Orač sa svojom trojkom kontrolira trokonja; snage, kada se dobije traktor gusjeničar srednje veličine s kontrolom između 20 i 30 konjskih snaga. Njegov učinak je, dakle, porastao u omjeru oko 8:1.”

Prema B. K. S. Jainu, “U SAD-u radnik koji je prije orao jedan jutar zemlje s parom konja sada može obraditi 12 jutara dnevno s traktorom na benzin. Ovim ubrzanjem poljoprivrednih postupaka potreban ljudski rad sveden je na minimum. Tijekom razdoblja od tri desetljeća u SAD-u, studija je otkrila da je jedna trećina povećanja bila posljedica uporabe kemikalija: druga jedna trećina zbog boljih sorti i bogatijeg sjemena, dok je još jedna trećina bila posljedica poboljšanih poljoprivrednih strojeva.

Prema Royu D Lairdu, “Noviji i spektakularniji razvoj mehanizacije poljoprivrede donio je SSSR, gdje je poljoprivredna proizvodnja četiri puta veća od one iz 1913., a sama proizvodnja žitarica porasla je za 70 posto do 1960. Do 1965. socijalistički Konkurencija, povećana elektrifikacija i više strojeva trebali su potaknuti 100% povećanje učinkovitosti poljoprivrednog rada u toj zemlji.”

(2) Povećava učinkovitost i produktivnost po čovjeku:

Mehanizacija podiže učinkovitost rada i povećava poljoprivrednu proizvodnju po radniku. Po svojoj prirodi smanjuje količinu rada potrebnu za proizvodnju jedinice outputa. U SAD-u, “količina ljudskog rada korištena za proizvodnju 100 bušela pšenice pala je s 320 sati u 1830. godini na 108 sati u 1900. godini; do 1940. nova serija poboljšanja smanjila je zahtjeve za radom na 47 sati.” (Zavod za ekonomiku poljoprivrede).

Prema Hechtu i Bartonu, “Prije Prvog svjetskog rata bilo je potrebno oko 35 radnih sati. uzgajati i žeti jutro kukuruza; 15.2 sati. za jutro pšenice i 15,7 sati. za jutro zobi. Godine 1945.-48., zahtjevi za radnom snagom bili su 23,7, 6,1 i 8,1 radni sat. Kombinirani učinak manjeg broja sati i više bušela po jutru rezultirao je više nego prepolovljenim zahtjevima za radom po jedinici proizvodnje. Broj radnih sati potrebnih u 1910-14 na 100 bušela kukuruza bio je 135, pšenice 106 i zobi 58; u 1945.-48., odgovarajuće brojke bile su 67, 34 odnosno 23.”

“Procjenjuje se da je produktivnost po čovjeku na farmama u SAD-u oko četiri i pol puta veća od one u SSSR-u.” (Jusny) “U SSSR-u u kolektivnim farmama proizvodnja je podigla produktivnost rada na visoku razinu u usporedbi s predrevolucionarnim danima; sada je tamo rad tri puta produktivniji.” (Anisimov)

(3) Mehanizacija povećava prinos zemlje po jedinici površine:

S.E. Johnson drži da je “od 28 posto povećanja poljoprivredne proizvodnje u SAD-u, iznad prosjeka 1934.-39., samo oko jedne četvrtine rezultat boljeg vremena, vjerojatno manje od 15 posto rezultat je povećanja usjeva, površine zemlje i ostalo, oko 60 posto uglavnom se odnosi na potpuniju upotrebu poboljšanja u usjevima, stoci i strojevima. Povećanje prinosa usjeva, zbog mehanizacije farmi, zabilježeno je od 40 do 50 posto kod kukuruza; 15 do 20 posto u Bajri i Paddyju; 30 do 40 posto u Jowaru, kikirikiju i pšenici.”

(4) Mehanizacija rezultira nižim troškovima rada.

Svi su prihvatili da je jedna od metoda smanjenja jediničnih troškova povećanje veličine farmi i prelazak na intenzivniju poljoprivredu. Utvrđeno je da se troškovi proizvodnje i prinosi mogu ispravno prilagoditi ako se pribjegne mehanizaciji.

(5) Ugovara potražnju za radnim životinjama za oranje, dizanje vode, žetvu, transport itd.:

U stvarnom radu troškovi su mali kada strojevi miruju, dok troškovi održavanja tegleće stoke ostaju isti i tijekom rada i mirovanja, jer životinje moraju biti hranjene bez obzira rade li ili ne. Korištenje traktora je korisno kada je potrebno obaviti velik dio posla u kratkom vremenu.

(6) Donosi druga poboljšanja u poljoprivrednoj tehnici:

U njegovoj obuci dolaze poboljšanja u sferi navodnjavanja, melioracije i sprječavanja erozije tla. Današnja ovisnost o monsunu kao jedinom navodnjavanju usjeva u Indiji može se postići znanstvenijim pristupom.

Osim toga, oranje traktorom iskorištava više zemlje i time proširuje obrađenu površinu jer traktor zaglađuje brežuljke, popunjava udubine i vododerine i uništava duboko ukorijenjeni korov. Također sprječava eroziju tla. Osim mehaničke gnojidbe, konturno posipanje i terasiranje izvodi se mehaničkim metodama uz pomoć samohodnih gredera i terasa.

(7) Mijenja društvenu strukturu u ruralnim područjima:

To rezultira značajnom promjenom društvene strukture u ruralnim područjima. Oslobađa poljoprivrednike većine mukotrpnog, zamornog i teškog rada na farmama. Pritisak na zemlju se smanjuje i status poljoprivrednika se poboljšava.

(8) To vodi do komercijalne poljoprivrede:

Mehanizacija rezultira pomakom od “poljoprivrede za vlastite potrebe” na “komercijalnu poljoprivredu”. Do ove promjene dolazi uglavnom zbog potrebe za više zemlje i kapitala koji bi bili povezani s poljoprivrednikom kako bi se iskoristile sve tehnološke prednosti.
To sa svoje strane dovodi do dvije tendencije:
(i) Postupna zamjena doma ili obitelji komercijalnim metodama, i
(ii) Potraga za međunarodnim tržištima za poljoprivredne proizvode.
(9) Rješava problem nedostatka radne snage:
U zemljama u kojima ljudski rad ne zadovoljava potrebe u poljoprivredi, upotreba strojeva može zamijeniti ljudsku i životinjsku snagu.

(10) Oslobađa radnu snagu za nepoljoprivredne svrhe:

Budući da mehanizacija poljoprivrede rezultira zapošljavanjem manjeg broja ljudi na farmama, višak radne snage može biti raspoloživ za druge gospodarske djelatnosti.

(11) To rezultira boljim korištenjem zemljišta:

Mehanizacija također rezultira boljom iskorištenošću poljoprivrednog zemljišta jer “zamjena benzinskog traktora životinjskom snagom znači smanjenu potražnju. Korištenje strojne energije stoga vodi do dobre poljoprivredne proizvodnje, do trgovine mnogim usjevima ili prodajnim životinjskim proizvodima, ukratko, do ekonomije razmjene i sustava korištenja zemlje u kojem kultivator počiva na drugačijoj i beskrajno složenijoj osnovi od one koja se nalazi u lokalnom samodostatnom gospodarstvu.”

(12) Povećava prihod farme:

Uvođenjem mehanizacije rastu prihodi poljoprivrednih gospodarstava kao i prihodi pojedinaca. E. G. Nourse piše: “Ona je odgovorna za neusporedivi porast nacionalnog dohotka i s njime životnog standarda, ona gradi gradove, ona podiže sve uzvišeniju nadgradnju financijskih, komercijalnih i drugih kulturnih institucija; pretvara labave ekonomske aglomerate u društvene ekonomije koje su usko povezane tisuću linija međuovisnosti. Ono stvara veliki dio viška kapitala na kojem se uvelike temelji moderni ekonomski napredak. Ono predstavlja lavovski udio u javnim fondovima koji podupiru obrazovanje, zdravstvo i zakon i red. Ukratko, ne samo da strojna industrija, mehanizacija i znanost čine poljoprivredu učinkovitom, oni stvaraju sam svijet u kojem ta učinkovita poljoprivreda može prodavati svoje bogate usjeve.”

(13) Smanjuje površinu krme i povećava površinu hrane:

“Uvođenjem mehanizacije u poljoprivredi smanjio bi se višak životinjske snage tako da se velike površine zemlje potrebne za proizvodnju stočne hrane za nju mogu iskoristiti za proizvodnju hrane za ljudsku prehranu. Preostala populacija goveda bila bi bolje zbrinuta i bolje hranjena u mehaniziranoj poljoprivredi, jer bi se nove i hranjive vrste stočne hrane uzgajale u kulturnim (pusta tla nakon ponovnog korištenja za uzgoj.” (Dr. Memoria)
Tužba protiv mehanizacije poljoprivrede:
No argumenti protiv korištenja poljoprivrednih strojeva u Indiji jednako su jaki.

Važni argumenti protiv mehanizacije su:

(1) Male farme:

Postojanje velike farme bitan je uvjet za mehanizaciju. Za pravilno i najbolje korištenje poljoprivrednih strojeva, posjedi će morati biti veliki i trebali bi biti (vezani zajedno, a ne raštrkani na malenim parcelama kao što je slučaj u Indiji. U SAD-u prosječna veličina posjeda je oko 145 jutara; u Kanadi iznosi 235 jutara, au SSSR-u 1600 jutara.
Mehanizacija nema dosega u Indiji zbog iznimno male veličine posjeda koji se prostiru između 3 i 12 hektara. Čak se ni ti mali posjedi ne nalaze zajedno, već su razbacani po selu u sitnim dijelovima. Ne može se traktorom preorati četvrt jutra parcele. Ovo nije valjana kritika jer se takvi poljoprivredni strojevi poput pumpnog agregata mogu instalirati čak i na malom gospodarstvu od pola jutra.

(2) Višak poljoprivrednih radnika:

Osnovna mana mehanizacije je što će zbog nje previše poljoprivrednih radnika postati višak. Milijuni farmera bit će izbačeni sa zemlje i morat će im se osigurati alternativni izvori zaposlenja.
Nemoguće je osigurati alternativno zaposlenje za milijune ljudi. U SAD-u i Kanadi pravi problem je nedostatak radne snage i da bi se prevladala ova poteškoća, izumljeni su i korišteni strojevi kao uređaji za uštedu radne snage.
Ali Indija ima obilje radne snage i postoji potreba da se ta radna snaga koristi, a ne da se drži besposlenom. Ono što je, dakle, korisno i potrebno zapadnim zemljama, ne mora biti i Indiji. Korištenje poljoprivrednih strojeva može stvoriti nezaposlenost samo u kratkom roku. Dugoročno gledano, bit će više mogućnosti zapošljavanja.

(3) Višak goveda:

Usvajanje poljoprivrednih strojeva izbacit će ne samo muškarce iz posla, već će postojeću stočnu populaciju učiniti suvišnom i nepotrebnom. Sjecanje postojeće stočne populacije bit će težak problem. No, kao što je dobro poznato, za Indiju će doista biti korisno da na neki način smanji populaciju stoke.

(4) Siromašni, nepismeni i neuki poljoprivrednici:

Indijski farmeri su općenito siromašni i stoga neće moći kupiti skupe traktore i druge poljoprivredne strojeve. Osim toga, poljoprivrednici su neobrazovani. Neće moći razumjeti upotrebu i rad skupih poljoprivrednih strojeva. Na ovu se kritiku može lako odgovoriti. Poljoprivrednici se uvijek mogu udružiti i kupiti skupe poljoprivredne strojeve. Ili ga seoska zadruga može kupiti i iznajmiti poljoprivrednicima.

(5) Uvozi:

Indija možda neće biti u poziciji proizvoditi poljoprivredne strojeve u velikim razmjerima. Stoga će nužno morati ovisiti o stranim zemljama. Ovo je samo kratkotrajni problem.

(6) Nema povećanja produktivnosti zemljišta:

Mehanizacija možda neće povećati produktivnost zemlje. U Indiji je ključni problem povećati produktivnost zemlje, jer je zemlja rijedak resurs zemlje. Povećanje produktivnosti zemlje mnogo je važnije od povećanja produktivnosti rada. U zemlji poput Japana, gdje nije usvojena mehanizacija poljoprivrede, produktivnost po hektaru je maksimizirana zbog intenzivne obrade.

(7) Nedostatak rezervnih dijelova i servisnih objekata i nedostatak energije:

Također postoji nedostatak rezervnih dijelova i servisnih objekata u ruralnim područjima, te akutna nestašica kerozina, petroleja i dizel ulja. Njih treba uvoziti iz inozemstva po visokoj cijeni i to bi moglo dovesti do velikog pražnjenja deviznih rezervi.

Opseg mehanizacije poljoprivrede u Indiji:

Izgledi za veleprodajnu mehanizaciju poljoprivrede nisu baš sjajni u Indiji iz više od jednog razloga:

(1) Gore smo vidjeli da imamo višak poljoprivrednih radnika koji su sezonski nezaposleni i nedovoljno zaposleni. Mehanizacija bi dodatno rezultirala većom nezaposlenošću.

(2) Gospodarstva su vrlo mala, dok se strojevi mogu ekonomično i učinkovito koristiti na velikim farmama.

(3) Naša proizvodnja traktora još uvijek nije dovoljna da zadovolji zahtjeve. Također nam nedostaje motokultivatora te guma i zračnica.

(4) Indijski kultivatori su uglavnom neuki i nepismeni i još nisu razvili osjećaj prijemljivosti za isto.

(5) Nedostaje i prostor za standardizirane rezervne dijelove i servisiranje strojeva.

„Međutim, sljedeća polja poljoprivredne djelatnosti logična su domena mehanizacije u Indiji, gdje bi ručne metode bile nedostatne i skupe:

1. Melioracija zemljišta zaraženih duboko ukorijenjenim korovima i travama kao što su kams, hariali i doob dubokim oranjem uz pomoć alata koje pokreće traktor.

2. Poboljšanja zemljišta ravnanjem i sortiranjem uz pomoć buldožera i drugih teških strojeva;

3. Izgradnja brana i akumulacija, radovi na očuvanju tla i vode kao što su konturiranje, terasiranje, nasipavanje kako bi se spriječila prijetnja erozije tla:

4. Čišćenje džungle i otvaranje netaknute zemlje za uzgoj;

5. Duboko oranje, klesanje, dodatno isušivanje i drugi zahvati poput dizanja vode iz velikih dubina u bunarima;

6. Izrada cesta na farmama, dovoz poljoprivrednih proizvoda, za preradu poljoprivrednih proizvoda kao što je ljuštenje riže, vađenje ulja, drobljenje šećerne trske i ljuštenje kikirikija, mjere zaštite bilja kao što su prskanje, zaprašivanje i fumigacija;

7. Velike zadruge ili kolektivna gospodarstva;

8. Za oranje glinastih tala, s kojima je teško rukovati kada je vrijeme za pripremu između usjeva, ili nakon jakih monsunskih kiša i prije sjetve, prekratko za učinkovite rezultate alatima koje pokreću bikovi;

9. Intenzivan i ekstenzivan uzgoj u rijetko naseljenim područjima; i

10. Veliki farmer ima više od 30 jutara zemlje.”

Napredak mehanizacije poljoprivrede:

M.L. Darling je s pravom potvrdio da je plug koji izgleda poput poluotvorenog pero noža iznad samo ogrebotine tla, ručni srp napravljen više za dijete nego za čovjeka, staromodna vijalica koja tjera vjetar da promijeni žito od kukolja a povučeni Choffer sa svojim otpadom stočne hrane izgubljeni su u odnosu na svoje primitivne, ali iskonske funkcije.” Stoga ima duboko ukorijenjen utjecaj na gospodarstvo regije.

Traktor je osnovni mehanički pogon koji uvelike određuje opseg korištenja srodnih strojeva i opreme. Došlo je do brzog napretka u broju traktora u zemlji. 1961. godine zemlja je imala 31 000 traktora koji su se 1966. godine povećali na 2, 52 000. Ovaj porast je doista previše fenomenalan da bi se zanemario. Ta se činjenica može pripisati učestalosti ovog razdoblja sa zelenom revolucijom. Posljedično, broj traktora se povećao na 4.55.000 u 1990. godini, a očekuje se daljnji porast na više od 1.90.990 tijekom 2000.-2001.
Broj traktora se povećao na 7, 53,286 u 2002-03. Broj traktora se dodatno povećao do 28500453. Slično tome, broj cijevi koje će raditi na električnu energiju porastao je s 1,06,000 u 1961. na 4,55,600 u 1990. i očekuje se da će biti dvostruko veći od tijekom 2000-01. Broj električnih cijevnih bunara dodatno se povećao na 10, 85 000 u 2000.-01. Broj motokultivatora dodijeljen je 16018 godina zaključno s 2000.-01. Broj korpa se povećao na 46472 u 2005-06.

Neki prijedlozi:

Postoje praktične poteškoće u načinu uvođenja strojeva na farme. Neki od njih se mogu ukloniti.

(1) Vlada treba kreditirati one poljoprivrednike koji su voljni samostalno kupiti strojeve.

(2) Zajednička poljoprivredna društva mogu se razviti da služe kao strojne zadruge u različitim državama.

(3) Strojne stanice tipa M.T.S. ili U.S.S.R. može se razviti u različitim dijelovima kako bi se traktori i servisni objekti dali kultivatorima po subvencioniranim cijenama.

(4) Trebalo bi razviti jeftinije vrste malih strojeva prikladne za indijske uvjete. To bi pomoglo radniku da učinkovitije obavi svoj zadatak umjesto da ga istisne. S tim u vezi bilo bi dobro zapamtiti što je F.A.O. Development Paper primijetio; “Ne treba uvoditi mehanizaciju na brzinu, niti u prevelikom obimu. Da bi bio uspješan, treba ga postupno proširivati i držati unutar standarda stručnosti onih koji njime upravljaju.”

Izvješće o indijskoj prehrambenoj krizi i koracima u susret sugerira da bi trebalo napraviti posebne studije o potrebi za traktorskim plugovima ili drugim uređajima za obradu tla, s ciljem nabave i upotrebe:

(i) Gdje će površine tla dati prinos za veća povećanja u proizvodnji hrane nego što je to moguće s drugim uređajima za obradu tla, i gdje kultivatori imaju sposobnost, volju i organizaciju da učinkovito koriste uređaje bez značajnih subvencija osim zajmova;

(ii) Gdje se zapuštena i zbijena tla napuštenih seoskih dobara mogu staviti u uporabu: i

(iii) Gdje novi razvoj zemljišta zahtijeva teško početno oranje ili pomicanje zemlje. Čak i oskudna strana valuta trebala bi se izdvojiti za takve strojeve gdje su koristi vrlo značajne.

“Na početku bi se moglo činiti da shema sveukupne mehanizacije nije izvediva pod sadašnjom agrarnom strukturom u Indiji, jer poljoprivredni sektor trenutno možda ne ulaže ogromne svote novca; i bilo bi teško stvoriti velike farme potrebne za prisilnu mehaniziranu poljoprivredu.”

“Na početku bi se moglo činiti da shema sveukupne mehanizacije nije izvediva pod sadašnjom agrarnom strukturom u Indiji, jer poljoprivredni sektor trenutno možda ne ulaže ogromne svote novca; i bilo bi teško stvoriti velike farme potrebne za prisilnu mehaniziranu poljoprivredu.”

Stoga predlažemo da Vlada postupno proširi shemu na sljedeće linije:

(i) Kompletnu mehanizaciju treba najprije proširiti na državne farme,

(ii) Ogromna, submarginalna novoiskorištena područja treba staviti pod mehanizaciju.

(iii) Trebalo bi ga proširiti na takva zemljišta gdje su formirana zadružna poljoprivredna društva.

(iv) Trebalo bi se proširiti i na stare zadruge koje imaju dovoljno površina u zbijenim blokovima i imaju dovoljno prostora za mehanizaciju poljoprivrede.

(v) Privatne velike poljoprivrednike treba potaknuti da usvoje mehanizaciju, “jer je uporaba učinkovitije opreme jedan od glavnih načina na koji se može povećati produktivnost po čovjeku i po hektaru, a time i životni standard.”